Drazen dalipagic biografija

From HoopHall.com: Drazen Dalipagic was one of the highest-scoring players in European history and was virtually unstoppable when the ball was in his hands. His polished offensive game and court awareness belied the fact that Dalipagic did not start playing basketball until 1971 at the age of 19. Two years later, in 1973, Dalipagic played the first of his 243 games as a member of the Yugoslavian National Team, winning his first of three gold medals at the European Championships. His four medals in the World Championships (Silver, 1974; Gold, 1978; Bronze, 1982 and 1986) are international basketball records. A three-time Olympian, Dalipagic was instrumental in the Yugoslavian team’s capturing the 1980 Olympic Gold Medal.

Professionally, in seven seasons playing for Partizan in the former Yugoslavia, the small forward averaged 33.7 points per game and was the team’s undisputed leader. Dalipagic led the team to the 1976 Yugoslavian League title, and in 1978 his 50 points in the title game powered Partizan to the FIBA Korac Cup. He continued his offensive prowess in the Italian Leagues, scoring 50 points in a game 15 times and leading both the A-1 and A-2 Leagues in scoring. While playing for Reyer Venice, Dalipagic set the single game scoring record with 70

Napomena admina: Mirzina majka je Duda(Zajkana)Mehicevic iz Ljubuškog!Njena majka je od Dalipagica pa su Mirza Delibašic i Dražen Dalipagic rodaci! Nek se i to zna!

Kad sam prvi put vidio Mirzu,bio sam stvarno zaprepašten,zadivljen!Znao sam da postoji,da igra u Tuzli,ja sam vec trener Bosne,1971 na 1972 godinu.Igramo u Sarajevu utakmicu u kojoj nam je Sloboda Tuzla protivnik,i vidim nešto što nisam vidio nikad prije toga!takav talenat!A bili smo smo ekipa koja “kopa”,vjerovatno prva ekipa-danas to zovu haj tempo-sa 12 igraca,gdje je sva koncentracija,sva energija potrošena na odbranu,skok…I tako smo “krpili” tehnicke nedostatke,grabili vrijeme da idemo naprijed.A ja vidim covjeka koji nam je dao 36 koševa na jedan tako fantastican nacin da se i danas sjecam nekih scena.Sjecam se jednog takvog zapucavanja da mu je rame,preko našeg centra,bilo u visini koša.Ja tada vec imam koncepciju citavog tima u glavi,ali mi fali ono što mi cesto zovemo jagoda na šlag,i ja je vidim!Završena utakmica,preko parketa trci prema meni Uglješa Uzelac i uzbudeno kaže:Jesam li ja ovo dobro vidio?

Pita mene,a ja tvrdim pazar,jer on je bitan clan uprave Bosne.Kažem,dobro sam vidio,a on:Ovo je cudo!I u tom momentu mi odlucimo da cemo se boriti da dovedemo u Sarajevo Mirzu,Tuzlaka.Po meni su Tuzlaci najbolji Bosanci na svijetu.ja sam služio vojsku u Tuzli i došao do takvog zakljucka,bježeci od svih generalizacija generalno u životu,ali nisam vidio nijednog lošeg Tuzlaka.Osjetio sam Tuzlake kao nevideno drag svijet,jako sam se dobro osjecao medu njima.U tom trenutku vjerujem da je i Tuzlak Mirza najvjerovatnije takav,i da ga treba dovesti u Sarajevo.No,on vec ima ispisnicu za Beograd,za Partizan,koji je njegov klub,Sloboda,dao unaprijed godinu dana da bi se odbranili od Mirzinog prelaska prije napunjene 18.godine.Njemu je tada 17.godina i on je vec bio prešao u Beograd kada je predsjednik Slobode izmolio Žeravicu da ga vrate,da odigra tu sezonu,i kada cu ga

Dražen Dalipagić (Mostar, 27. novembra1951. – Beograd, 25. januara2025.), jugoslovenskikošarkaš. Bio je jedan od najdominantnijih košarkaša tokom kasnih 1970ih i ranih 1980ih.

Privatni život

Osnovnu i srednju školu je završio u Mostaru, a Višu pedagošku školu u Beogradu. Vojni rok je odslužio 1979. godine. Nadimak mu je "Praja".

Oženjen je Sonjom Požeg, nekada uspješnom teniserkom i imaju kćerku Sanju i sina Davorina koji je košarkaš.

U košarci

Košarkom se počeo baviti sa 19 godina, a samo dvije godine poslije, počeo je igrati za reprezentaciju, tadašnje, Jugoslavije. Za reprezentaciju je odigrao 243 utakmice i osvojio brojne medalje na raznim takmičenjima.

Na Evropskim prvenstvima tri zlatne medalje, na Svjetskim prvenstvima 4 medalje ( srebro, 1974; zlato, 1978; bronza, 1982 i 1986), što je međunarodni rekord, te tri Olimpijske medalje ( srebro, 1976; zlato, 1980; bronza,1984).

Igrajući za KK Partizan (1971-78, 1979-80, 1981-82), proglašen je za najboljeg košarkaša Evrope 1977, 1978 i 1980. godine.

Promovisan je u Kuću slavnih 10. septembra 2007. godine.

Umro je u Beogradu 25. januara 2025. nakon duge bolesti, u 73. godini.

Pogledajte

Kuća slavnih košarke-spisak izabranih